Zauvijek je samo riječ...

"Smiji se, kao da nikada nisi plakao. Bori se, kao da nikada nisi gubio. Voli, kao da nikada nisi bio povrijeđen. Živi, kao da ćeš sutra umrijeti.''

30.01.2017.

I'm bitch

Ok, razmišljam što da napišem, pa evo, znam da moram promijeniti svoj život, i ne, nema više vremena za odgađanje, nema više sutra ću, ne neću! od sada ću. Dosta je samosažaljevanja, dosta je svega, ne znam kad sam uspila postati ovakva kučka, doslovno kučka. Bahata, arogantna djevojka kojoj nije stalo ni do koga, ona koja je pogubila sva moguća prijateljstva, ona koja svakoga tko joj se približi pošalje u rodni kraj i glumi ledenu kraljicu. Dosta je. Ovo je moj život i vrijeme je da preuzmem kontrolu nad njim...

01.08.2016.

Nitko nije vrijedan tvojih suza...

Nitko nije vrijedan tvojih suza, povrijedio te, nije zaslužio drugu priliku, predobra si ti za njega... Sve ovo su rečenice na koje mi se povraća ako ih još jednom čujem. Ako si puna razumijevanja, ne braniš mu ništa, voliš ga zbog toga što je i ne želiš ga mijenjati pogodi što, najebeš. Onda se on nakon nekoliko mjeseci sjeti da je pogriješio, gleda u tebe onim očima koje si obožavala i kaže ti da si prelijepa i da je svjestan što je učinio.. i sve stane na tome, vrtiš film svih lijepih trenutaka u glavi, ali držiš se i ne popuštaš. S njim je priča gotova. U međuvremenu su te slijetali drugi frajeri, s uspjehom si glumila ledenu kraljicu i nikome nisi dopustila da ti se približi, naletio je jedan.. Bio je uporan, jako uporan, nakon par mjeseci popustiš, želiš mu dati priliku, paf... Odjednom on ne zna što želi, osjećaš se kao "osvojeni trofej", rekla si mu što osjećaš, nahranila ga time, i onda on nestane, a ti opet slušaš famoznu rečenicu :"predobra si ti za njega". Još nisam naletila na izuzetka koji doista zna što želi i koji zna koga želi. Okrutna istina je da svi lete za suknjicama, da ne znaju cijeniti ono što imaju i da su im bolje djevojke koje crtaju obrve, ne jedu da slučajno ne bi dobile dva tri grama na težini, one koje prate zadnje trendove, moraju nositi markiranu odjeću i tako dalje. Nisam jedna od takvih, svjesna sam svojih mana i nedostataka, ne tražim savršenstvo, ne vjerujem više čak ni u ljubav... Vjerujem u to da živim u pogrešnom vremenu, da bi sve dala za iskren zagrljaj,

21.05.2016.

sutra?!

Strahujem od neuspjeha, strahujem da će mi vrijeme brzo proletjeti, da ću se okrenuti i biti u poodmaklim godinama i da ću žaliti za mladosti, za propuštenim prilikama, za osobama koje nisam zadržala u životu...

27.05.2015.

stvar riješena

Riješila sam danas da od ovog dana više ne vjerujem u ljubav. To ne postoji, postoje samo maštanja, pusti snovi. Na kraju, svi nas kad tad iznevjere, ljubav ne postoji, ljubav je samo još jedna bajka koja ne postoji. Ali ne hvala, već sam dovoljno odrasla da ne vjerujem u ta pusta slova na papiru, bajke.

25.05.2015.

shit happens

Jel postoje još pripadnici muškog roda koji ne varaju, kojima jedna djevojka može biti dovoljna, koji ne lažu dok govore srceparajuće riječi, koji su s jedne strane dobrice, govore kak im je stalo do tebe, a kad se okrenu već trče za nekom drugom, trećom, četvrtom i misle da se neće saznati šta su radili i skim su to radili nama iza leđa. Već mi se sve to gadi, živcira me... Da, možda sad zvučim ko neka budala što samo želim nekoga tko će biti moj i ja ću biti njegova, nekoga tko mi neće lagati i nekoga tko neće otići taman kad se naviknem na njega...

23.04.2015.

“Neko emocije troši polagano,a neko svoje srce ispali razuzdano,kao pun šaržer,pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noći odvoli za čitav život.”

“..Ona se verovatno tačno seća na kom smo se sastanku poljubili?... Ja, priznajem, ne... Jer svoj život sam počeo da brojim tek od tog poljupca, pa nadalje... Bilo je od našeg prvog izlaska milion penala, onih filmskih situacija, pri susretu, u kolima, na stepeništu, ali nekako sam se plašio da je poljubim, slutio sam da bi to moglo da pokvari sve? I bio sam u pravu... Prvim poljupcem, kao tamnocrvenim carskim pečatom, u momentu je poništila haotičnu hrpu mojih uspomena, i iz pretenciozne Biografije Mog Momčenja prezrivo iscepila sve one stranice na kojima se pominju devojke, ljubav, strast... Koliko samo promašenih tema? Iz jedne naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem, i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... Da... A more ume nemilosrdno da se primiri... Katkad me, eto, oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... Ali delići Onog Talasa zapali su u svaku božiju pukotinu Ove Stare Stene... I, ma šta da se desi... U meni će zauvek ostati ona so...” ― Đorđe Balašević, Jedan od onih života

10.07.2014.

dosta je...

"Ovo je pogrešno. Ovo je točno ono što sam oduvijek željela i točno ono što sam oduvijek željela izbjeći. Ispravno i pogrešno u isto vrijeme. Ne mogu razlikovati svoje snove od svojih noćnih mora." Život mi nešto ide nizbrdo zadnjih dana, tjedana... Znate onaj osjećaj kad želite nešto, ali pred drugima se uporno pravite da vam je svejedno? that is my story... Mrzim se zbog glupih grešaka koje ponavljam, ne puštanja vrijednih osoba u život, a otvaranja vrata onima koji ni ne žele prijeći preko praga... Iskreno dosta mi je čekanja nedočekanog, riječi da mi je svejedno, a zapravo se lomim. Pokušavanja življenja dok ti sve što si prije smatrao vrijednim odlazi u nepovrat, gledanja kako se svi dosadašnji stavovi, ideali ruše kao kule od karata... Doista želim zaspati i probuditi se u nekom boljem svijetu, ili se skrivati ispod pokrivača, bilo što, ali ne želim ovo...

13.04.2014.

23.

"Ja sam htjela samo tebe, da budeš tu uz mene. I kad su me svi napustili da me ti zagrliš, da mi kažeš da će sve da bude dobro, jer si ti tu. Znaš, taj sam zagrljaj najviše htjela, svi ostali su mi bili monotoni i tako ne zanimljivi. Trebao mi je poput novog zraka, da ga udahnem, s njim bi se sigurno oporavila brže. A ti si tješio nekog drugog. Možda je i tom nekom utjeha bila potrebnija nego meni. Ali ja to nisam osjećala, ja sam te sebično, tada, htjela samo za sebe. Ne krivim te, nisam ti ni rekla koliko si mi potreban, ja sam valjda takva, rijetko se borim za nekog koga volim, brzo odustajem, znam do mene je. Ali ljubav ne bi trebala biti borba, zar ne? Ljubav bi trebala biti jedina stvar na svijetu koja je jednostavna, koja dolazi sama od sebe, zastaje i ponovo se vraća tebi; za nju ne bi trebali postojati niži udarci.

07.03.2014.

22.

Svako jutro dok ispijam prvu kavu, na suncevim zrakama koje prolaze kroz krosnje onog starog drveca ispred zgrade, sretnem tebe... Ah, koliko je uspomena ostalo iz nas, koliko neprospavanih noci, suza i teskih rijeci, a ipak ostalo je dovoljno snage za dignuti glavu visoko, nasmjesiti se i pozdraviti... Iako je proslo puno vremena od onog kisnog dana i tuznog rastanka ponekad se opet zapitam zasto je sve onako zavrsilo? Jesu li tvoje rijeci bile istina ili tek puka djetinjarija? Naposljetku pitam se volis li doista nju koju pokazujes pred prijateljima, vodis na svecane vecere i obiteljska okupljanja, onu s kojom ponosno poziras na gomili fotografija koje kasnije vidim na fejsu? Zar je onaj neozbiljni djecak kojeg sam nekada zvala svojim spoznao sto je to ljubav? Drago mi je... Doista je, ali ponekad zaboli kad shvatim da se svi nasi planovi otvaruju, da ostvarujemo sve sto smo si zacrtali, ali nema nas, ostali smo daleko, daleko od zajednicke sudbine, daleko, predaleko jedno od drugoga....

10.01.2014.

21.

znaš što mi treba večeras? boca vodke i jedan stranac... Jedna nepoznata osoba da joj ispričam onu "našu" priču... Treba mi netko da mu kažem sve ovo što držim u sebi, sve ovo o čemu tjednima razmišljam... Žao mi je, žao što sam kamen postala... Naizgled hladna, bezosjećajna osoba... No, možete li mi zamjeriti? Trebam li svima otkrivati pravu sebe pa da opet po stoti put budem povrijeđena? Ma ne, ako je nekome stalo potrudit će se otkriti i ono što je iznutra, razbit će i ove zidine dugo građene...


Stariji postovi

Zauvijek je samo riječ...
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


couple of words

...
Ponekad moramo biti povrijeđeni da bismo odrasli, moramo pasti da bismo naučili, moramo izgubiti da bismo dobili. I ponekad moramo biti slomljeni, da bismo ponovo bili cijeli...

"Možda je bolje da upoznaš puno pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš pravog, jer kad ga upoznaš, znat ćeš da si srela ljubav."
E. Brontë

''Jednog dana zastat ćeš negdje na sred neke dobro poznate ulice, pogledat ćeš u nebo i razumjet ćeš zašto se sve baš tako dogodilo.
Duboko ćeš udahnuti novi život i hrabrim koracima krenuti dalje, i napokon shvatiti da je život previše kratak da bi bio nesretan''

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
9131

Powered by Blogger.ba